FAQ:
•
Priča
o putu biciklima po indijskim Himalajima avgusta
2006. pojaviće se na sajtu tokom... hm, narednog
perioda ;) Do tada, evo ispod
osnovnih podataka - među njima su odgovori
na dobar deo najčešće
postavljanih pitanja.
•
Kako da dođete
do "Krugova na nebu"? (Video-priča
o putu po Himalajima, emitovana na petnaestak
lokalnih TV stanica u Srbiji,
Crnoj Gori, RS i Hrvatskoj.) "Krugovi"
se sastoje iz tri epizode (47min, 47min i
62min) i za nekomercijalnu
upotrebu se kopiraju na drugarskoj osnovi
- potrebna su vam dva prazna DVD-a
i to je sve. Slanje
poštom, van Bg-a: ako baš, baš nema
nikakve druge mogućnosti... Ali potrudite
se da nađete nekog "kurira",
to je mnogo bolje.
Kontakt...
|
IHIM
indijski Himalaji
2006.
Biciklima na krov sveta - od Manalija do Lea,
kroz Ladak
i Zanskar, i
kroz doline Spiti i
Kinaur
tekst: Jone
fotografije: Dulejko
i
Jone
|
 |
• vreme:
1. avgust - 1.
septembar 2006.
• učesnici:
Bojan
Dulejan - Dulejko (Vršac)
Predrag Tripković (Beograd)
Negovan
Spasić - Spale (Beograd)
Jovan Eraković - Jone (Beograd)
• start:
Manali (2000mnv, 500km
severno od Delhija)
•
rezime:
na biciklima smo
prešli 1200km i osam značajnijih
prevoja visine između 4000 i 5400m.
Najviša tačka do koje smo
stigli na dva točka bila je
prevoj Kardung (Khardung La, 5400m)
koji se smatra najvišim putnim prevojem
na svetu (doduše,
poslednjih godina ima sumnji
da je tako). Napravili smo i jedan
planinarski uspon, na vrh Stok Kangri
(6140m).
• detaljnija
mapa puta (230Kb)
|

|
• prvi
deo puta (550km):
- Manali (2000m)
- prevoj Rotang (4000m)
- dolina Lahaul
- prevoj Baralača (4930m)
- prevoj Lahalang (5083m)
- prevoj Nakila (4945m)
- prevoj Tanglang (5348m)
- manastir Hemiš
- Le (Leh)
- prevoj Kardung (5400m).
Ukupni uspon
na ovoj deonici: 8000m.
|
|
• drugi
deo puta (650km):
- uspon na Stok
Kangri (6140m)
- dolina reke Indus
- jezero Moriri (4600m)
- jezero Kar (4500m)
- prevoj Kunzum (4570m)
- dolina Spiti
- manastiri Kaza, Dankar i Tabo
(3600-3900m)
- dolina Kinaur
- Rikong Pio (2300m)
Ukupni uspon
na ovoj deonici: 10000m. |
|
•
specifičnosti putovanja:
- vožnja na velikoj visini (već 50km nakon
starta u Manaliju prešli smo prevoj Rotang visok
4000m, a potom se
do samog kraja puta na biciklima nigde
nismo spustili ispod 3000m)
- često veoma loši putevi
- noćne temperature oko nula stepeni i niže
- pretežno pustinjski ili polupustinjski uslovi
- sve potrebne stvari, uključujući i šatore i
hranu, nosili smo na biciklima.
|
Zašto Himalaji, zar nije lepo i na
Zlatiboru?
Svako ko voli da istražuje okolinu
na dva točka između kojih se vatreno mrdaju njegova
sopstvena stopala, gurajući ga da vidi šta je iza sledeće
krivine, pre ili kasnije počne da mašta o većim i daljim
putovanjima. Ako se stvari sa mrdanjem stopala razvijaju
kako treba, i želje se ostvaruju - ali nove brzo zauzimaju
njihova mesta. I neizbežno, pre ili kasnije, želje postanu
tako velike da ne mogu da stanu u jedan običan dan,
nego dosežu mnogo dalje: do noći, i do snova. A snovi
se teže ostvaruju od želja.
Snove ne biramo, oni nam dolaze
sami i po svojoj volji, a nama preostaje samo da budemo
srećni što su nam sleteli na rame, i tužni što obično
ostaju samo snovi. No ovaj drugi deo zavisi najviše
od nas samih, i treba se truditi da se bar neki od snova
i ispuni, kad se može i koliko se može. Jer je to dobar
način da zauzdamo život umesto da on zauzda nas.
IHIM je bio rezultat želje stare
nekoliko godina. To vreme je proteklo u maštanju, prikupljanju
podataka i čekanju jednog posebnog leta i jednog unutrašnjeg
glasa koji će reći "sad!" Konačno sam taj
glas jasno i čisto čuo na samom početku 2006. godine
i tako saznao da mi je to leto "pisano" za
putovanje u Himalaje. Pomalo neočekivano, saputnike
sam potom lako našao. I ne samo to - svaki od njih je
već bio stari znanac i svaki od njih je bio osoba sa
kojom će, znao sam, biti sjajno putovati.
Tako se naša četvoročlana ciklonautska
družina upustila u biciklističku avanturu u indijskim
državama Himaćal Pradeš i Džamu-Kašmir. Bio je to poduhvat
koji je zahtevao ozbiljne pripreme, a u njegovu organizaciju
i izvođenje uložili smo iskustvo i znanje stečeno tokom
godina pedalanja i planinarenja. Bilo je to veliko iskušenje
za bicikle i za ostalu opremu, ali pre svega za nas
same. I sada kad je već za nama, znamo da kotrljanje
kroz indijske Himalaje otvara posebno poglavlje u dosadašnjoj
istoriji domaćeg skitanja, smucanja, zavlačenja i njuškanja
po zabačenim i egzotičnim ćoškovima sveta.
Kraljevstva na krovu sveta
Himaćal Pradeš, jedna od saveznih
drzava Indije, u starim tekstovima je nazivan zemljom
bogova, u skladu sa verovanjem da predstavlja zemaljski
dom svemoćnog Šive. I danas ovaj divni, udaljeni region
poseduje skoro opipljivu prusutnost božanskog. Sa istoka
ograničen Tibetom, sa severa državom Džamu-Kašmir a
sa zapada Pendžabom, poseban je i po topografskoj raznovrsnosti
- od prostranih golih i pustih zona, preko visokih trans-himalajskih
pustinja u kojima preovlađuje boja rđe, do gustih zelenih
kedrovih šuma, voćnjaka, obrađenih terasa i, gde god
da se pogleda, uzvišenih vrhova pokrivenih snegom. Mirni,
tihi budistički manastiri su ovde kontrapunkt raskošnim
Hindu hramovima - a i jedni i drugi odišu posebnom atmosferom.
Džamu je deo savezne države Džamu-Kašmir.
Zabačen i izolovan, poput sigurnog i teško dostupnog
trezora čuva blago visina, more sijajućih vrhova, mrežu
dolina koje se poput vena i arterija zavlače u tkivo
dvaju najvećih planinskih venaca na svetu: velikih Himalaja
i moćnog Karakoruma. Ovde leže teritorije Ladaka i Zanskara,
legendarnih kraljevstava nekadašnjeg Tibeta koja su
vekovima bila nedostupna strancima. Ladak je oblast
uz granicu današnjeg Tibeta a leži na plećima planina
i tokovima reka Indus i Zanskar. Ništa ne može pripremiti
posetioca za surovu lepotu pejzaža koja ovde oduzima
dah više od razređenog vazduha: nazubljeni vrhovi, stenovite
terase i prostrani goli platoi, suvo zemljište koje
"navodnjava" i ispira samo prašina a ukrašavaju
ga budistički manastiri, gompe, i visoke bele stupe.
S razlogom nazvan "Mali Tibet", ovo je najbolji
deo zabačene Indije. Posećivan samo tokom letnjih meseci
kada su putevi prohodni, to je svet zamrznut u vremenu;
njegova mala budistička populacija nastavlja da živi
onako kako je to činila vekovima, skoro nedotaknuta
spoljašnjim uticajima.
Zbog tenzija i rata između Indije
i Kine (spor oko nekoliko velikih područja na granici
sa Tibetom koje kontroliše Kina a Indija ih smatra svojim),
strancima je pristup u ovu oblast bio zabranjen od kraja
pedesetih do sredine sedamdesetih godina prošlog veka.
Tim više su Ladak i Zanskar mogli da posluže kao poslednje
utočište za mit o Šangri La - raju na zemlji, savršenom
malom svetu sakrivenom u Himalajskim nedrima, odakle
je golicao maštu zapadnog sveta i inspirisao brojne
romane i filmove. U taj svet smo želeli da uđemo, putujući
na našim biciklima.
Put
od Manalija do Lea
Pet stotina kilometara teškog puta, visoki planinski
prelazi, izuzetni pejzaži ispunjeni neverovatnim
bojama koje se sa retkim ali neodoljivo šarmantnim
seocima takmiče za naklonost putnika namernika -
to je ono što ispunjava dane puta od Manalija do
Lea. Tokom većeg dela godine ovaj spektakularni
potez zatvoren je za saobraćaj zbog dubokog snega
i hladnoće. Čak i kada krajem juna ili početkom
jula put do Lea biva zvanično otvoren, još uvek
su moguće iznenadne mećave zbog kojih se putnici
mogu naći zarobljeni usred nenastanjenih oblasti,
sa ledenim noćima kao jedinim društvom. Tek kad
se primakne avgust i počne kratko leto, na pojedinim
mestima duž puta niču privremene mini-kolonije "daba"
- šatora u kojima se može prenoćiti ili dobiti šolja
čaja i tanjir pirinča. To je vreme putovanja krivudavom
trakom koja prolazi nebom, povezujući Manali i Le. |
Kardung La,
zvanično najviši putni prevoj na svetu (5400mnv)
|
Već posle prvog velikog prevoja, Rotanga (Rohtang, 4000mnv),
ulazi se u dolinu Lahaul koja je odsečena od sveta osam
meseci godišnje. Putnik koji se penje iz vrelih i zelenih
ravnica Indije tada prvi put dospeva u drugačiji svet
prostranih trans-himalajskih pejzaža, poprskanih ponegde
belim kućicama sa ravnim krovovima, izgrađenim od blata
koje se oblikuje u cigle i suši na suncu. Tu su i spektakularni
glečeri i jezera na velikim visinama, a lepršave molitvene
zastave ohrabruju putnike sa visokih tačaka i prevoja.
Drugi najviši na svetu "motorable
pass" (putni prevoj - mesto do koga se može stići
nečim što ispunjava kriterijum da je nekakav, bilo kakav,
put a ne obična kozja staza) je prevoj Tanglang sa svojih
5330m.
Iza Lea, u kome kiša retko pada
ali ga ekstremna hladnoća
duge zime izoluje
tokom većeg dela godine, dalje na sever kreće
put u severni Ladak i u granično područje Indije i Kine
(Tibeta). Taj put, koji vodi u dolinu Nubre i u dubinu
planinskog venca Karakorum, posle oko 40km prelazi preko
5600m visokog prevoja Kardung (Khardung) - zvanično
najvišeg putnog prevoja na svetu. Stolećima je ovuda
vodio put svile a brojni karavani su povezivali Pendžab
sa ostatkom centralne Azije. Danas je dolina Nubre dom
nekima od poslednjih pravih nomada na Zemljinoj kugli.
 |
 |
Uspon na Stok Kangri
Uspon i povratak smo izveli
po skraćenoj šemi, za tri dana. Potrebnu dodatnu
planinarsku opremu (dereze i cepine) iznajmili
smo u Leu. Prvog dana smo iz tog mesta lokalnim
autobusom stigli do seoca Stok (3500mnv) i odatle
se uputili ka prvom baznom logoru (4500m). Nastavili
smo odmah do drugog baznog logora (5000m). Nakon
podizanja kampa i nekoliko sati sna, oko jedan
sat noću smo krenuli na završni uspon ka vrhu,
do koga smo stigli oko 8h ujutro. Vratili smo
se zatim u drugi bazni logor, spakovali šator
i opremu i spustili se do prvog baznog logora.
Narednog prepodneva smo dovršili silazak do sela
Stok i vratili se u Le.
 
|
Jezera Moriri i Kar, put kroz
doline Spiti i Kinaur
Drugi deo puta je u fizičkom
smislu bio malo lakši (nismo morali da savladamo toliko
visokih prevoja kao na putu do Lea) ali je bio neizvesniji
jer nas je vodio kroz zabačenije oblasti. Kretali samo
se uz kinesku granicu, odnosno uz visoki nabor Himalaja
koji deli Indiju i Kinu (za neke delove je stoga potrebna
posebna dozvola indijskih vlasti) i još uvek nema mnogo
onih koji su prošli ovuda a potom svoja svedočenja o
putovanju učinili dostupnim drugima.
Tokom trodnevnog puta džipom,
iz doline reke Indus popeli smo se do prostranog i pustog
platoa oko jezera Moriri (4600m) i jezera Kar.
Nastavljajući putovanje na biciklima
ušli smo u Spiti i Kinaur. Suve, prašnjave padine indo-tibetanskog
regiona u kome se nalaze te dve doline, jesu materijal
od koga su napravljeni snovi avanturista. Ovaj čarobni
kutak sveta nudi planinske pejzaže uzvišene lepote,
krivudave puteve i fascinantne zajednice tibetanskih
budista sa njihovim harizmatičnim manastirima, a seoca
na velikim visinama kao da su zakačena na strane planina,
ili kao da balansiraju na ivicama strmih litica. Savladavanje
grubih, peskovitih, strmih, odronjenih površina i klizišta
na "nemogućem" putu Hindustan-Tibet je akcijom
nabijeno iskustvo svoje vrste: klizišta i odroni često
potpuno prekidaju putovanje na ovoj relaciji. Iako je
spektakularni pejzaž glavna atrakcija putovanja kroz
nekoliko stotina kilometara dugi Spiti i Kinaur, tu
su i izvanredni istorijski spomenici, uključujući neke
od najzanimljivijih budističkih kompleksa na svetu.
Među njima posebno mesto zauzima manastir Tabo koji
se nalazi i na Uneskovoj listi svetske baštine. Sgrađen
je na visini od 3050m, star je više od hiljadu godina,
danas ima 715 stanovnika, a biće mesto na koje će sasadašnji
Dalaj-Lama povući kad za to dođe vreme. Po svetosti
je u tibetanskom budizmu od njega važniji samo manastir
Toling u Tibetu.
Putovanje na dva točka završili
smo dugim i postepenim spuštanjem ka Šimli, odnosno
povratkom u zelenu i sparnu, "tipičnu" Indiju
- ako se takav atribut sme upotrebiti za bilo šta u
ovoj čudesnoj zemlji.
|